MoRe bit’ da je od slabe hrane….
Izbrojah danas 13 sijedih. Prije heftu bile su samo tri. Ako ovim tempom nastavim sijediti za dvije godine ću biti bijela k'o moja nana Hamida…
Izbrojah danas 13 sijedih. Prije heftu bile su samo tri. Ako ovim tempom nastavim sijediti za dvije godine ću biti bijela k'o moja nana Hamida…
Došla zima, nešto mora da se jede. Kao uzorita domaćica proguglala sam recept za grah. Svašta nešto nađoh. Vojnički, s makaronama, s povrćem, sa zaprškom, bez zaprške, s kobasicom, junetinom, teletinom, suhim mesom, bez mesa, vegeterijanski… Budući da to kultno jelo nikad u životu nisam napravila, iskrostit ću svoje talente i kreativnost i skepati nešto…
Koliko čovjek mora biti sjeban da konačno shvati da je sve u klincu?
Hodam ti ja tako čaršijom, kad neko iza leđa: Alhemičarkoooooo! Okrenem se, gledam, buljim, tražim poznato lice, a njega nema. Prilazi mi ping-pong loptica od 80-ak kg i metar i aplauz visine. Unese mi pufnastu facu u lice i poznah je po očima. “Pa, bona, Šefika (alias), jes’ to ti? Jedva te prepoznah!”, izreknem u…
Posljednjih nekoliko dana gledam jutarnji program RTRS. Dobro mi dođe da nešto žubori i ubije tišinu dok ispijam jutarnju kafu i spremam se za posao. Na RTRS-u ne možete čuti riječ “Bosna i Hercegovina”. Evo, npr., neko jutro prilog o novoj fabrici vina i šampanjca. Prilog je odlično urađen, pun detalja, razgovor sa vlasnikom i…
Danas sam odlučila da prvi put isprobam pretis lonac koji sam kupila prije više od pola godine. To je bilo investiranih dobrih 150 KeMića u Tefalovu igračku. I bijah nekako ponosna na sebe. Moj prvi pretis lonac! Osjetih na mah sve mirise koji će isparavati iz njega, napraviti naše ljubavno gnijezdo domaćinskim, nahraniti prazne stomačiće…
Ja sam jedna GOLEMA žena. Golem mi je apetit, golema su mi stopala, ba bo'me i guzovi! Golema su mi očekivanja, golemi su mi snovi! Sve mi je golemo! Golem mi je čo'jek, a i u čo'jeka je pogolem!
Recimo da sam se udala. I došla u novu mahalu. Ostavila sam svoju lijepu čašiju. Došla u drugu, malo manje lijepu. A i nije neka čaršija. Nema onog mirisa, ne čujem trideset ezana istovremeno, nema onih starih Sarajlija sa pričama “iz onih dana”, nema mirisa ramazanskih samuna, nema intelekta, nema insama, nema mokre i klizave…
Sad se sjetih zašto sam došla na blogger. Nije me vala i odavno bilo. Evo, prigustilo mi, a nemam nikog blizu da mu kukam, izjadam se i izbacim iz sebe najgore psovke koje mi nalete. Kako ja mrzim onaj Klix.ba. Dobro, ne mrzim Klix, mrzim one hajvane sa komentarima. I nepismene novinare. I još više…