labirint

"Bez obzira na ono što čini, svako na zemlji uvijek igra glavnu ulogu u povijesti svijeta." Paulo Coelho - Alhemičar

13.07.2013.

MoRe bit' da je od slabe hrane....

Izbrojah danas 13 sijedih. Prije heftu bile su samo tri. Ako ovim tempom nastavim sijediti za dvije godine ću biti bijela k'o moja nana Hamida...

11.12.2012.

Hagra

Došla zima, nešto mora da se jede.

Kao uzorita domaćica proguglala sam recept za grah. Svašta nešto nađoh. Vojnički, s makaronama, s povrćem, sa zaprškom, bez zaprške, s kobasicom, junetinom, teletinom, suhim mesom, bez mesa, vegeterijanski...

Budući da to kultno jelo nikad u životu nisam napravila, iskrostit ću svoje talente i kreativnost i skepati nešto "na Alhemičarkin način". Pa šta Bog da...

08.11.2012.

Pitao jednom vrli pitac neki...

Koliko čovjek mora biti sjeban da konačno shvati da je sve u klincu?

20.10.2012.

Perverzija

17.10.2012.

Zašto se žene zapuste?

Hodam ti ja tako čaršijom, kad neko iza leđa: Alhemičarkoooooo! Okrenem se, gledam, buljim, tražim poznato lice, a njega nema. Prilazi mi ping-pong loptica od 80-ak kg i metar i aplauz visine. Unese mi pufnastu facu u lice i poznah je po očima. "Pa, bona, Šefika (alias), jes' to ti? Jedva te prepoznah!", izreknem u nevjerici. Za njom dotetura čo'jek uprtivši jedno u naramak, a drugo dijete dogura u kolicima. Šefika je bila mahalska koka. Mala, slatka, vitka i simpatična. I uvijek draga. Znam da su frajeri oko nje oblijetali k'o jastrebi, ašikovalo se pod pendžerima, ponekad i u žbunju u dnu mahale... Čovječe, nisam je prepoznala! Udala se prije tri godine i otada smo se jako rijetko čule i još rjeđe viđale. Gledam je neugledne kose, bez šminke, s podočnjacima i duplo teža nego je pamtim pa kontam šta ovim ženama toliko pomuti mozak da zaborave na sebe?

16.10.2012.

Ovo nema veze sa nacionalizmom

Posljednjih nekoliko dana gledam jutarnji program RTRS. Dobro mi dođe da nešto žubori i ubije tišinu dok ispijam jutarnju kafu i spremam se za posao. Na RTRS-u ne možete čuti riječ "Bosna i Hercegovina". Evo, npr., neko jutro prilog o novoj fabrici vina i šampanjca. Prilog je odlično urađen, pun detalja, razgovor sa vlasnikom i radnicima, analiza vinarija iz regiona itd. Međutim, fabrika se nalazi u "Srpskoj Hercegovini". Bosna i Hercegovina ne postoji. Samo Srpska Hercegovina. Nakon priloga slijedi vremenska prognoza: Republike Srpske, Srbije, Hrvatske i Evrope... Recimo, jutros. Reklama "Sport je na radiju klasika". Sjedi bakica na stadionu i plete srbijansku zastavu. Ona je kao vatrena navijačica neke reprezentacije pod srbijanskom zastavom. Reklame je, iskreno, jako dobro urađena. Zatim u emisiji gostuje bakica iz reklame i još mislim da su bila dva lika sa radija. Nakon toga, neki likonja, vjerovatno iz sportskog programa, najavljuje večerašnju utakmicu Srbije i Makedonije. O utakmici koja se večeras igra na Bilinom polju, o Bosni i Hercegovini, našoj reprezentaciji ni riječi! Helem, ovo je sve Srpska. Srpski Oskar, Srpska Hercegovina, srpsko nebo, srpska ptica.... A đe je Bosna i Hercegovina?

04.09.2012.

Kao prava donaćica

Danas sam odlučila da prvi put isprobam pretis lonac koji sam kupila prije više od pola godine. To je bilo investiranih dobrih 150 KeMića u Tefalovu igračku. I bijah nekako ponosna na sebe. Moj prvi pretis lonac! Osjetih na mah sve mirise koji će isparavati iz njega, napraviti naše ljubavno gnijezdo domaćinskim, nahraniti prazne stomačiće i mog draganog udebljati kao svakog pristojno udomljenog muškarca. Međutim, nit' mirisia, niti kile viška u mog draganog. Krčaka se... :)

03.09.2012.

GOLEMO

Ja sam jedna GOLEMA žena. Golem mi je apetit, golema su mi stopala, ba bo'me i guzovi! Golema su mi očekivanja, golemi su mi snovi! Sve mi je golemo! Golem mi je čo'jek, a i u čo'jeka je pogolem!

11.08.2012.

A fino meni moja mama rekla....

Recimo da sam se udala. I došla u novu mahalu. Ostavila sam svoju lijepu čašiju. Došla u drugu, malo manje lijepu. A i nije neka čaršija. Nema onog mirisa, ne čujem trideset ezana istovremeno, nema onih starih Sarajlija sa pričama "iz onih dana", nema mirisa ramazanskih samuna, nema intelekta, nema insama, nema mokre i klizave kaldrme, nema moje lijepe čaršije.... Oko mene sve go seljak. Žene još uvijek hodaju u dimijama, po cijeli dan mahalaju, gledaju kako će napakostiti jedni drugima, zajebati ih lažno se osmjehujući. Nisam daleko od kuće. Dvadesetak minuta vožnje od moje lijepe čaršije. Čovjek nikad ne bi pomislio da je Vogošća "preko bijela svijeta". Prije sam je doživljavala kao dio mog lijepog Sarajeva. Sada vidim da je potpuno neki drugi svijet. Ljudi ovdje mi se ne sviđaju. Čudni su. Previše prosti. Bez manira, kulture i odgoja. Možda stereotipišem, imam predrasude, ali u ova dva mjeseca koliko sam ovdje nisam našla argument koji će me podstaći da mislim drugačije. Evo, recimo, sinoć. Sjedim ispred kuće i čekam iftar. Ne postim, ali ipak čekam iftar. Tako sam odgojena. Čuje se ezan. Čuje se i Dragana Mirković. Tek što je hodža zaukusiao, komšinica u kući pored naše, odvrnu Draganu do daske. Treši ona "preko polja i livada", nadjačavajući se sa ezanom. Ezan više ne čujem. Mir je narušen. Nema ovdje ramazana... Ista ta komšinica, dvadesetosmogodišnja domaćica sa dvoje djece, velika je "musimanka". Sjećam se, kad sam tek doselila ovdje, njenih prezirnih pogleda zbog cigare u mojoj ruci i Radlera na stolu. Tobe jarabi! Kakvo sam ja žensko?! Nisam žensko, ja sam samo ćafirka. Velika neka. E, ta komšinica jučer, na lijepom ramazanu, rasplaka čovjeka. Došao on da očita struju. I, naravno, ušao joj u avliju. A nju stade dreka, vriska, narikanje, zapomaganje, i šta sve ne. Utom dođe policija. Vamo, tamo, optuži čovjeka da joj je razvalio kapiju. Jedna glava, sto jezika. Čuje se, čini mi se, do moje lijepe čaršije. Čovjek se kune da nije ništa pokvario, samo ušao kroz otškrinuta vrata i radio svoj posao. Pisaše mu drotovi kaznu 500 KM, a on još morade kapiju popraviti, zvati majstora, platiti materijal i ruke. Umalo i posao ne izgubi, ni kriv ni dužan. Govori čovjek da prehranjuje djecu, vidi se da je neka sirotinja, da jedva kraj s krajem sastavlja. Ništa! Kona zapela da plati kaznu i Bog! I kune je on, daboda svaku laž što je rekla i svaku marku koju je od usta njegove djece uzela, isplakala! E baš mi nešto bi krivo. I razmišljam o svojoj mahali. O svojoj lijepoj čaršiji. O saburli ljudima na mubarek dane. Na blagost i dobročinstvo, ako ništa bar na ramazan. Ustručavanje od grijeha i činjenja loših stvari... I dođe vrijeme iftara... A Dragana s koninih prozora nadjača hodžu...

25.07.2012.

Dshkjsšpdj

Sad se sjetih zašto sam došla na blogger. Nije me vala i odavno bilo. Evo, prigustilo mi, a nemam nikog blizu da mu kukam, izjadam se i izbacim iz sebe najgore psovke koje mi nalete. Kako ja mrzim onaj Klix.ba. Dobro, ne mrzim Klix, mrzim one hajvane sa komentarima. I nepismene novinare. I još više sebe 'vako pametnu kad hoću nekog da ispravim. Šta ja mogu kad imam potrebu da ljudima ukažem da su nepismeni i da griješe. Ja sam najsretnija kada me neko ispravi, pa više sranja ne ponavljam. Nije sramota ne znati. I on će meni 'papanko nadobudna'!!! Edit: Ne znam zašto mi ne prebacuje u novi red kad pritisnem ENTER...


Stariji postovi

labirint
<< 07/2013 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031