Ugledah svjetlo,
tračak nade skriven iza zavjese…
Omami me i zavede,
pružajući zrake u pravcu Pandorine kutije…
Korak pružih ka zasljepljujućem izvoru bjeline..
Dočekaše me ruke
uzvrele od želje i strasti..
Primih ih..
Osjetih..
Tjelo prože vatra
razbuktana u dnu pakla..
Izgojeh u zanosu
što um i dušu mi opčini..
Koža željna novih rana
prisloni se uz to biće…
Ugasih svjetlo da ne remeti spokoj…
Oprosti…
U oči mi ne možeš gledati…
4 komentara
Komentariši
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
LIJEPO
Jesil’ to nabavila cuku? 😀
hahhahhaha
Jesam.. sa jako umilnim okicama… :P:P
Znao sam :P!