………….

Opet palim cigaru. Ne znam više koja je po redu. Ma nek’ se bar cigara ima. Još sam dvije crte na tekicu u granapu upisala danas.

Jutros mi je umrla tetka. Ne znam zašto, al’ Bog nek’ mi oprosti, nije me uopšte pogodilo. Dotaklo me u tom smislu što sam još jednom se prisjetila kako je život prolazan. Probudilo je u meni uspavani strah od starosti. I samoće po stare dane… Umrla je, pored četiri sina, dane pred smrt provodeći sama. Tek nakon što je moždani poklopio, počeli su letati oko nje. I to samo zbog komšija i familije. U njihovim očima će ostati zapamčeni kao bružni i pažljivi. Ma boli njih kurac što nje više nema! Sada konačno imovinu mogu podijeliti. Žena se ni počela hladiti nije, a već su se posvađali koliko dio kuće kome ide.
 
Bila mi je draga. Nikad neći zaboraviti njenu ratnu maslenicu. Kad je onako vruću, dok se još puši, stavi pred nas djecu, pa mi nagrnemo k'o stoka… I koliko puta me odbranila od batina… Ihh… Moji bi me lešili k'o vola u kupusu da nje nije bilo!
 
Zvala me Kokica. Njen kreštavi, od duhana promukao glas, prolamao bi se s kraja mahale na kraj.
 
"Kokiiiiiiiceeeeeeeee!! Dođi Kokiiiiceeeee!!", povikala bi, a ja bih u sebi opsovala sve što bi mi na pamet palo. Djeca bi me zajebavala, komšije gledale sa podsmijehom, a u meni bi sve kiptilo. Čuj KOKICA!!!

U dječijim očima, koje su upijale sve perverzne psovke i izraze, prvo bi mi na pamet pala "ona stvar". Riječ na Pi- nisam nikad htjela izgovoriti. Zvučalo mi je nekako prljavo, pokareno.
A tetka bi iza leđa izvukla čokoladu ili cijelog petaka za sladoled. Tada bih zaboravila i na Kokicu, psovke, ismijavanja i proklinjanja. Kradom bih je poljubila da niko ne vidi i pobjegla.

Kako su godine prolazile, manje sam je viđala. Život je nametnuo takav ritam, da bih zaboravila da ta žena i postoji, a kamo li pitala za nju, ili ne daj Bože posjetila je.
 
Ona je bila najstarija nanina sestra. Rođena Sarajka, koja se kao šesnaestogdišnjakinja udala za rudara u Kakanj. Kažu, ljubav je to bila. Porodica joj je malo zamjerila zbog toga. Čuj, sarajevsko dijete iz begovske porodice da ode u Kakanj!! Dolazili su po nju dva-tri puta i vodili je kući. Ona bi svaki put pobjegla i vratila se tetku, tako da su se ovi na kraju pomirili da im najstarija kćerka služi seoskog rudara. Rodila mu je četiri sina. Tetka se sjećam kroz maglu. Davno je umro. Od tada ona sama živi i kraj s krajem sastavlja. Pored četiri odrasla, situirana sina. Nek’ im je na dušu!

A tetki vječiti rahmet i smiraj…..